utorak, 31. prosinca 2013.
i za kraj 2013.
petak, 20. prosinca 2013.
jedna igla, špula konca i krpice / sjećanje na djetinjstvo
Sjećam se kao jučer, kako mi je mama kupila moju prvu krpenu lutku. Onako bez razloga , nikakvim povodom, bila je srijeda i došla je sa posla. Kaže mi bio je jedan divan dućan u Ilici sa predivnim ručno rađenim lutkama. Gledala sam je u čudu, lutku ,a bome i mamu :) Do tada sam imala samo mnoštvo gumeno plastične lutke sa raščupanom kosom, koju Barbie i onu poznatu bebu čelavicu koja je bila teža od mene... nisam sa njima mogla u krevet jer bi me stalno nešto žuljalo, pikalo, smetalo... No moja nova krpena lutka bila je savršena, bila je sva roza, pa sam ju naravno imenovala ''Roza'' ,imala je roza tijelo, roza haljinicu i kapicu sa volanom te ručno oslikano lice. Naravno nisam je više ispuštala iz rulu išla je tako sa mnom na more, zimovanja, slavila je sa nama Božić išla kod prijatelja. Bila je moja naj naj lutka. Imam ju i danas iako je mali izbljedila , nastavila se generacijski družiti i sa našim mlađim članovima pa je tako prošla avanture sa mojom sada već 10-ogodišnjom nećakinjom, pa njezinom tri godine mlađom sestricom i sada sa mojom dvoipogodišnjakinjom kreće u nove avanture uljepšavajući curama trenutke bezbrižnog djetinjstva. Nakon roze bile su tu i ostale lutke iz dućana u Ilici, sve sam voljela više od onih običnih gumenih, a da vam ne velim kako su sve te obične završile svoje misije i otišle iz našeg doma, no ove krpene čuvaju se još i danas.
Tako zapravo ideja o izradi moje vlastite kolekcije krpenih lutaka čuči u meni već godinama, no nisam se usudila, kao pa ne možeš sa 35 izrađivati lutke moraš imati real job . '' REAL JOB'' 9-17 .... Odrastajući zatrpana sa krpicama i kao modni dizajner po struci, nisam mogla izbjeći realnost, ma kojiko god se trudila uklopiti u zadane mi okvire ozbiljnog posla, istinsku sreću sam ponovo našla upravo stvarajući ove krpene lutkice .... moje nove prijateljice.
Stoga, da i ovu priču privedem kraju, nakon cvijeća, preko tanjura i fotelja Mak&Ca. design, kreće u novu avanturu ....i predstavlja vam s ponosom svoju prvu autorsku kolekciju potpuno unikatnih, ručno rađenih dizajnerskih lutaka, koje su rađene strpljivo danima i sa srcem.....Svaka drugačija svaka posebna sa svim svojim vrlinama i manama :)
Nadam se da će barem kod nekih od vas probuditi djete u vama te vam uljepšati ovaj zimski dan.
Sve su lutke personalizirane, unikatne stoga ne postoji niti jedna ista.
Svi upiti o cijeni i narudžbe molim putem maila:
makica.design@gmail.com
petak, 29. studenoga 2013.
Priča o adventskom vijencu
Kako se već ove nedjelje pali prva svijeća na adventskom vijencu stoga eto prigode da se podsjetimo na priču o njegovom nastanku, a ukoliko još nemate svoj vjenčić stignete nas još kontaktirati, a mi ćemo ga ekspresno kao i uvijek u najkraćem mogućem roku dostaviti :)
makica.design@gmail.com ili 098 555 068
Priča o adventskom vijencu
Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rauhe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac, koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 19 malih crvenih svijeća zadane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred. Kako se za vrijeme molitve na vijenac stavljala i palila po jedna svijeća, taj se trenutak počeo nazivati “pobožnost sa svijećama”. Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Prvi se pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1930. u Münchenu. Oko 1935. u crkvama su se blagoslivljali adventski vijenci koji su se nosili kućama.
Izvor teksta hr.Wikipedia http://hr.wikipedia.org/wiki/Adventski_vijenac
srijeda, 27. studenoga 2013.
moja Božićna priča za 2013.
Ove godine radimo, tradicionalne adventske vijence, advent na tanjuru kao minimalističku dekoraciju, i već naše tradicionalne advent teglice prigodne i za najmanje prostore.
Svi aranžmani ručno su opleteni i korištene su grane vrhunske silber jele, cimet , češeri, saten mašne sa dekoracijom.
utorak, 26. studenoga 2013.
Childhood memories of Christmas.....
Nakuhava se na veliko u ovoj maloj pred Božićnoj kuhinji......
@Dobar Partner izložbeni prostor
Copyrighted photos by Mak&Ca.
srijeda, 6. studenoga 2013.
Pripreme za Advent 2013.
Eto vrijeme Adventa već kuca na vrata, a Mak&Ca. je i ove godine pripremila kolekciju blagdanskih dekoracija , jer ipak od Božića 1999. je sve i krenulo :)
Već i vrapci na grani znaju da je Božić naš najdraži blagdan u godini, naprosto obožavam zvjezdice, šarene kuglice, lampice na boru , miris cimeta i medenjaka, mmmmmm
Eto za mali podsjetnik na prošle blagdane pripremila sam ovu malu galeriju radova
Pretplati se na:
Postovi (Atom)