I tako su kod mene završile četiri fotelje. Poprilično ružnjikave boje braun, smeđe, no vrlo zanimljive forme i solidne čvrste i očuvane konstrukcije. Moje bi oko reklo da su iz tamo negdje'70-tih. Nasljedila sam ih uz rečenicu:''...pa ak ti se ne sviđaju baci ih u smeće.'' No, kako je re-dizajn, u zadnje vrijeme postao toliko popularna tema, a moji nezaposleni prsti ne miruju, nisam mogla odoljeti, pa sam se upustila u pravu malu avanturu zvanu--- tapeciranje fotelja. Savjet mog dragog šogija je zvučao ovako:'' ma imam ti ja pištolj za tapeciranje, nije ti to problem. Malo klamerica, koji šaraf ili čavao, tigar ljepilo, šmirgl papir, boja , kist, materijal.... '' od samog nabrajanja mi se smračilo .... i evo mjesec dana kasnije ....moja prva redizajnirana foteljica.
I da završim ovu malu priču o foteljama, fotelje traže novog vlasnika, stoga ukoliko nemate na čemu čitati omiljenu knjigu, časopis ili piti čaj uz tv... javite se :)
