Ljubica & Visibaba
VISIBABE I LJUBIČICE POBIJEDILE ZIMU, ALI NE I LJUDETek što su promolile svoje nježne glavice i najavile dolazak proljeća, visibabe su ih vrlo brzo i izgubile. U masovnoj prodaji po gradskim tržnicama i ulazima u kvartovske trgovine i groblja, bez ikakve ih se kontrole prodaje za svega nekoliko kuna. Ista sudbina kroz nekoliko tjedana čeka i mirisnu ljubičicu, iako su obje - zakonom zaštićene.
Estetska vrijednost
Stoga su se Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o proglašavanju
divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, visibaba (Galanthus
nivalis L.) i mirisna ljubica (Viola odorata L.) zaštitile od
nekontroliranog branja, uništavanja njihovih staništa i velike
mogućnosti da završe na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja u
Hrvatskoj. Njihovo sakupljanje za preradu i trgovinu bez ishođenja
dopuštenja Ministarstva kulture kažnjava se novčanom kaznom od 25.000 do
200.000 kuna za firme, odnosno 7.000 do 30.000 kuna za fizičke osobe.
Svaku nelegalnu prodaju zaštićenih biljaka potrebno je prijaviti Upravi
za inspekcijske poslove zaštite prirode Ministarstva kulture.
To ipak ne znači da ih se ne smije brati kako se često i pogrešno
može čuti, ali u Državnom zavodu za zaštitu prirode napominju da
se“branjem nadzemnih dijelova visibaba i mirisnih ljubica za osobne
potrebe one posebno ne ugrožavaju, već se degradira estetska vrijednost
prirode, a brojnim posjetiteljima prirode onemogućuje uživanje u njima,
za razliku od sakupljanja cijelih biljaka čime se one trajno uklanjaju
sa staništa i time značajno utječe na veličinu njihovih prirodnih
populacija“. Pa stoga ako ih se već bere, neka ih se makar ne čupa iz
korijena.
I visibaba i ljubičica su lukovičaste biljke i nisu bez razloga
glasnici proljeća, jedna jer otapa snijeg, a druga jer svojim ljekovitim
svojstvima regenerira zimom uspavani organizam. Visibiba cvate od
veljače do travnja, ali nas ponekad iznenadi i u siječnju kada se
njezini nježni cvjetovi uspiju probiti kroz snijeg i suho lišće. Ona je
samo izgledom krhka, a ledenom pokrov pobjeđuje jer stvara biotoplinu od
oko 8 do 10 °C, koja otapa lagani snijeg oko njezine stapke i listova.
Od branja visibabe, osim njezine ljepote, i nema mnogo koristi,
slabog je mirisa, otrovna je i u vazi ostaje svježa jedva pola dana te
ju je stoga uopće šteta brati. Mirisna ljubičica za razliku od visibabe
se može jesti i sirova, također ne traje dugo, ali je vrlo ljekovita.
Inače, Zakon o zaštiti prirode s jedne je strane proljetnice
zaštitio, ali je s druge nažalost dopustio ljudima pokositi i čitave
livade koliko je potrebno da se sakupi, recimo, kilogram cvjetova
ljubica i visibaba. Naime, sakupljanjem zaštićenih biljaka za osobne
potrebe smatra se sakupljanje do najviše pet komada podzemnih dijelova, 2
kg stabljike, 1 kg listova, 1 kg cvjetova, 0,5 kg sjemena, 10 kg
plodova, 0,5 kg pupova te 1 kg steljke pojedine biljne vrste, dnevno u
svježem stanju.
Ljekovitost
Visibaba ipak sadrži ljekovite tvari kao što su galatemin ili
nivalin pa se u nekim zemljama upotrebljava za liječenje dječje
paralize. Od nje najviše koristi ipak imaju pčele. U narodu je poznata
još kao mali zvonček, dremovac, dremuljka, podremušak, bablji klimpač,
debeloglavka... Mirisnu ljubičicu su pak u prošlosti žene koristile za
jutarnje umivanje, kako bi im se koža regenerirala i nahranila. U novije
vrijeme poznato je da njezini cvjetovi sadrže ljekovitu salicilnu
kiselinu, saponin, cianin, bjelančevinu, gumu, šećer, sluz, eterično
ulje i plavu boju. U korijenu je sadržan poznati violin (emetik
ljubičice), koji pobuđuje na povraćanje. Čaj i sirup od ljubičice
koristio se protiv kašlja, a zbog umirujućeg djelovanje koristila se za
liječenje histerije, nervoznog lupanja srca, grčeva, nesanice i
glavobolje. Čajem od ljubice ispirala su se usta kod upale sluznice ili
stavljali oblozi na upaljene oči. Čaj od ljubičice priprema se od
listova i cvjetova, koji se skupljaju u ožujku i travnju te suše u hladu
na prozračnom mjestu. Za šalicu čaja dovoljna je čajna žlica mješavine.Popularnost visibabe i ljubičice uvijek je bila velika i uz njih su
se prele mnoge priče. Tako je prema legendi visibaba postala simbol
nade kada su Adam i Eva protjerani iz rajskog vrta. Zima je bila duga i
hladna pa je Eva već počela gubiti nadu da će joj ikada doći kraj.
Anđeo, međutim, odluči Evi dokazati da će proljeće ipak doći pa je uzeo
nekoliko snježnih pahulja i pretvorio ih u visibabe.
Simbolizam
Visibaba je svoje ime dobila vjerojatno jer podsjećana pogrbljenu
nonicu, bar tako legenda kaže. Usamljena starica živjela je u kolibici,
na rubu sela. Cvijeće joj je bilo jedina radost i jedini prijatelj.
Brinula se o njemu, ono je bujalo, no samoća i godine pogrbile su
staricu. Jednog hladnog siječanjskog jutra izašla je pred svoju
kolibicu, ali njezinog cvijeća više nije bilo, zatrpao ga je snijeg. Na
mjestima gdje su na snijeg pale njezine suze, pojavili su se nježni
cvjetići, pognuti poput nje...
I uz ljubičicu se vežu brojni mitovi. U staroj Grčkoj bila je poznata kao simbol ljubavi i plodnosti. Pomoću njezinog mirisa je i ružni Hefest uspio osvojiti lijepu Afroditu, dok je Zeus napunio livadu Ijubičicama kako bi utješio svoju ljubavnicu lo koju je zbog Herine ljubomore morao pretvoriti u junicu. U europskoj kulturi ljubica je zbog svog izgleda najpoznatija kao simbol poniznosti, skromnosti i tajne ljubavi, no Napoleon ju je smatrao znakom hrabrosti, otpornosti
i ustrajnosti pa ju je uzeo za svoj amblem. Kitica ljubičica i danas je znak pažnje i naklonosti za one sramežljive koji to ne mogu izraziti riječima.
Izvor: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske/autor teksta ANDREA VUKELIĆ
NOVI LIST, 04.03.2011./ slika southwestdesertlover.wordpress.com
|
 |
